Globalne krize su dovele do značajnog povećanja osoba koje napuštaju svoje zemlje porijekla. Negativna iskustva koja brojne osobe doživljavaju na ovom putu često dovode do depresije koja može rezultirati upotrebnom alkohola i droge, nasiljem kao i razvijanjem post traumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Migranti koji nisu definirani kao izbjeglice, posebno oni koji dolaze iz siromašnih područja i koji migriraju u zemlju bez autorizacije, mogu doživjeti iste traume koje doživljavaju i izbjeglice. Osobe koje su primorane da pođu na ovo putovanje su izložene brojnim faktorima koji utječu na njihovo svakodnevno funkcionisanje.
Rezultati iz brojnih studija koje su sprovedene sa migrantskim populacijama naglašavaju prisutnost PTSPa. Značajan nivo siromaštva, separacija od članova porodice, smrt roditelja ili rodbine, nivo izloženosti oružanom sukobu i same prijetnje za lični život su vrlo često događaji koji su prethodili migraciji.
Fizički emotivni, novčani i drugi stresovi
Migranti tokom svog putovanja prolaze kroz vrlo ekstremne okolnosti. Danima, sedmicama ili mjesecima znaju biti bez hrane ili zadovoljenja osnovnih potreba kao pristup kupatilima. To dovodi do iscrpljenosti, života u prenapučenim okolnostima, dehidracije, udaljenosti od mreže podrške.
Migranti uče kroz iskustvo bolnog putovanja, na koji način najbolje se snaći, kako izbjegavati probleme kako naći neophodne resurse da bi našli zemlju za život , u isto vrijeme svaka dodatna migracija može dovesti do nove izloženosti traumi i povećani rizik od razvijanja PTSPa, posebno za one koji putuju u zemlje bez autorizacije
Obično su muškarci ti koji preuzimaju rizik za migraciju dok su djeca i žene u pozadini. Ipak u zadnje vrijeme žene također polaze na ovo putovanje često i sa djecom.(Donato, 2010).
Raznoliki traumatski događaji
Prvi prepoznati sindrom PTSPa je primijećen kod ratnih veterana a većina skorih PTSP Istraživanja je sa migrantima koji dolaze iz ratom pogođenih područja(Bronstein and Montgomery, 2011; Johnson and Thompson, 2008; Lustig, et al., 2004).
Ova istraživanja su zabilježila prisustvo PTSPa u odnosu od 19–54% kod izbjegle djece( u normalnoj populaciji to je oko 2-9%) a kod odraslih od 14-19%
Traumatska izloženost za izbjegličku populaciju obično uključuje izloženosti ratnim događajima i ratnom teroru (npr. nasilna separacija od porodice, mučenje, gubitak člana porodice ili prijatelja)
U skladu sa definicijom Američke Asocijacije Psihologa trauma je definirana kao doživljeno iskustvo, svjedočenje događaju koji uključuje stvarni ili procijenjeni strah od smrti ili ozbiljne povrede, ili predstavlja prijetnju fizičkom integritetu za sebe ili druge.
Standardna lista traumatskih iskustava uključuje pitanja o tome da li je osoba doživjela ili svjedočila životno ugrožavajući događajima, požar, poplave, prirodna nesreća, rat ili borba, silovanje, seksualno zlostavljanje, zanemarivanje ili da je neko ubijen ili jako povrijeđen(Kessler, et al., 1995; Copeland et al., 2007).
Simptomi PTSPa mogu uključiti ponovni doživljaj događaja, izbjegavajuće misli, poteškoće sa spavanjem, izrazitu nelagodu i uzbuđenost, pretjeranu opreznost. (APA, 2000)
Suočavanje sa simptomima
Migracija donosi brojne stresove uglavnom koji se tiču migrantskog iskustva i prilagođavanja zemlji u kojoj borave. Ovi veliki i značajni događaji mogu imati dalekosežne posljedice u mnogim oblastima pa i u domenu mentalnog zdravlja.
Osobe koje se nalaze u ovom procesu su izložene hroničnim ili višestrukim stresovima koje su u domeni mentalnog zdravlja radije nego li psihopatologije jer Migranti neophodno ne pate od mentalnih oboljenja već su izloženi različitim simptomima koje uzrokuju višestruki stresovi. Neki od društvenih faktora koji mogu doprinijeti razvijanju PTSD simptoma su odgode u procesuiranju azilantskih aplikacija poteškoće sa zvaničnim predstavnicima vlasti. Poteškoće za zaposlenje, rasna diskriminacija i usamljenost.
Simptomi PTSPa mogu biti vrlo teški za svakodnevno funkcionisanje kao rezultat mnoge osobe sa PTSP-om razvijaju nezdrave strategije za suočavanje kao što su korištenje alkohola i droge ili namjerno nanošene samo-povrede. Zbog ovih rizika važno je pomoći im da razviju funkcionalne strategije za suočavanje sa PTSP simptomima.
Dobra zajednica za dobro svih
Obezbjeđenjem dobrog života za migrante je dobro za cijelo društvo. Zdrava, funkcionalna osoba vodi do funkcionalne, produktivne porodice, zajednice i samog društva. Kada migranti i izbjeglice uđu u novo društvo u bilo kojem dijelu svijeta, tada možemo reagovati drugačije.
Medicinska zajednica treba ponuditi zdravstvene usluge, regijske zajednice podršku za spiritualnost i religijske prakse, i prva psihološka pomoć. Migrantima je kao i svima nama potrebna povezanost i osjećaj fizičke i mentalne sigurnosti.
S obzirom na svijet u kojem živim danas, ovo je pitanje važnije nego bilo kada. Važno je da radimo i pomognemo grupama koje su u stanju potrebe te vidimo sebe i naša uvjerenjakao pozitivan faktor u procesu zacijeljena.
