Terapija parova, bračno savjetovanje ili partnerska terapija, bez obzira na koji način odlučimo da nazovemo ovaj proces nije nikada jednostavno iskustvo. Možda nije ni tako strašno kao što mislite, ali i sama pomisao na savjetovanje može biti zastrašujuća za neke osobe jer nisu sigurni šta da očekuju od procesa.
Moguće je da se sa partnerom prepirete oko najsvakodnevnijih pitanja koja vrlo brzo eskaliraju u nešto jako ružno. Možda osjećate da vam je veza u zastoju, gdje svako od vas vodi zaseban život i osjećate dosadu u odnosu. Ponekad postoje i veći izazovi kao što su pitanja novca, prevare, rodbinskih odnosa ili djece oko čega vaš partner nije u stanju razumjeti vaše mišljenje.
Glavna svrha terapije parova je da se sastanete sa svojim partnerom u prostoriji sa neutralnim medijatorom koji će vam pomoći da bolje razumijete šta vam se dešava. Ukoliko imate poteškoća u komunikaciji savjetnik ili terapeut će vam pomoći da razgovarate o tome u sigurnom i opuštajućem okruženju.
Možda jedan od partnera ne želi dijeliti svoje intimne ispovijesti sa strancem ili se plaše povjerljivosti koju ovaj proces nosi. Upravo iz ovih ali i drugih razloga neki podaci ukazuju da prosječno par može biti i do šest godina nesretan prije nego li potraži savjetovanje. Kada parovi potraže pomoć, već postaje izazov fokusirati se na specifičan problem.
Mnogi parovi ne rade na održavanju svoje veze. Umjesto su preokupirani svakodnevnim izazovima, kao što je stres na poslu, kućanski poslovi, organizacija dnevnog rasporeda, pomaganje djeci oko zadaće, razmišljanja o tome kako priuštiti godišnji odmor. Lista je sve veća i veća. I lagano osipanje odnosa se dešava polako tokom vremena, svaki dan malo, pa malo više.
Možda se desi da ponekad imate doživljaj da ste zatočeni u istom krugu prepiranja i nedostatka razumijevanja za slušanje i dogovor.
Ovo je već stadij u odnosu koji postaje problem za sebe. Kada je povjerenje oštećeno, kada niste sigurni da li vam se više i dopada vaš partner, kada izgovorite preteške riječi za zaborav, možete pomisliti da je prekasno, i tada počinje proces partnerskog razdvajanja.
Glavna zabluda o terapiji parova je da će vam «neki stranac reći šta da radite».
Terapija nije kao da idete u školu, gdje vam sveznajući terapeut govori šta treba da radite. Dobar terapeut podržava objektivnost procesa i ima iskustvo i vještine koje pomažu da podrži i usmjeri par u donošenju pozitivne promjene za oba partnera. Terapeut može ukazati kao savjetnik ili konsultant na neke od stvari koje trenutno prolazite sa možda nekim poteškoćama iz prošlosti ili trenutne komunikacijske ponavljajuće prepreke koje vas sprječavaju da se čujete i razumijete.
Terapeut usmjerava i ne govori vam šta trebate raditi. Vi ste ti koji odlučujete i kreirate kojim putevima želite krenuti.
Druga zabluda je da je «terapija skupa, traje predugo vremena»
Ovo je vrlo čest izgovor kod nas ali i u drugim zemljama. Istina je da će terapeuti sa vama raditi i na pitanjima koja će uključivati rukovođenje finansijama koje imaju za cilj da učine vaš brak jačim i sretnijim. Iako terapija ima određeni trošak, razvod košta puno više.
Bračna terapija je kratko fokusirana terapija, i traje u prosjeku od 8-20 sesija tokom sedmičnih susreta u trajanju od 6o min.
Terapija se ne tiče razmjene riječi ili spontanog razgovora, već je kreiranje dinamike koja je usmjerena na vas i vaša očekivanja od odnosa. Za parove, uloga terapeuta je da razumije oba partnera podjednako.
Jako važna i zabluda je da neko «drugi će znati šta se nama dešava»
Pitanje povjerljivosti je jedna od osnovnih preduslova za terapiju. Ukoliko se suočavate sa izazovima ovisnosti, finansijskim poteškoćama, van partnerskim odnosima ovo su važne stvari koje vaš terapeut treba znati. Ukoliko ne zna neće vam moći pomoći.
Terapeut je profesija koja se temelji na etičnosti i zaštiti klijenta, većina dozvola ukoliko su izdate u skladu sa EU standardima se temelje na povjerljivosti i zaštiti podataka klijenata. Također, terapeuti su i sami prolazili kroz period terapije i razumiju lične i profesionalne dileme sa kojima klijenti dolaze.
Zahtjevno je podijeliti sa nekim svoje poteškoće, razočarenja ili greške. Prepoznati traumu i teška iskustva, odreći se stida i tereta koje ova iskustva nose je veliki zadatak terapijskog rada.
Potrebna je hrabrost za promjenu ali i za društvo da promjeni stav o terapiji parova radi unapređenja kvalitete i sretnijih života parova i porodica.
