Danas živimo u svijetu tehnologije koji redefinira načine kao se obrazujemo, održavamo socijalne kontakte, biramo hotele za odmor ili tražimo zaposlenje. Moderne tehnologije i socijalne mreže praćene neograničenim podacima dostupnim preko interneta mijenjaju naše navike i poglede na savremeni život. Upoznavanje online se može donekle usporediti sa korištenjem popularnih socijalnih mreža.
Tokom kreiranja ličnih profila korisnici se trude predstaviti se u onom svjetlu u kojem misle da će biti najviše socijalno prihvaćeni. Bilo da se to ogleda u stavljanju fotografija, objavljivanju određenih sadržaja ili dijeljenju mišljenja o određenim aktuelnim temama.
Za neke osobe virtualni prostor je oslobođen direktne emotivne izloženosti i fizičkog kontakta te djeluje ohrabrujuće i na sigurnoj distanci, što im daje veći osjećaj samopouzdanja i prividne kontrole. Na isti način pri pronalaženju partnera preko socijalnih mreža možemo biti sve ono čega se plašimo ili što želimo biti. Virtualni svijet ne uključuje realne situacije u kojima možemo testirati i posmatrati demonstraciju određenih vrijednosti o kojim druga osoba govori.
Nemamo prilike vidjeti kako se osoba ponaša u restoranu, kafiću ili kakvu interakciju ima sa svojim prijateljima. Pošto nam nedostaje ova realnost, često se jako puno kreativnosti i mašte uključuje u formiranje slike o online partneru što dovodi do idealizacije i nerealnih očekivanja. Online veze su u većini slučajeva idealne veze.
Svim ljudima odgovara pozitivno i predivno okruženje te su one toliko privlačne. Idealnost, u ne postoji kada se govorimo o ljudskim odnosima i zbog toga veze uspostavljene preko interneta same po sebi u rijetkim slučajevima opstaju.
Idealna ljubav koja se razvijala iza sigurnosti kompjuterskog ekrana sa distanciranim i kontrolisanim ljudskim kontaktom je vodila do “idealnih” očekivanja od druge osobe. Ovo je u realnom svijetu plaćanja računa, odlaska na posao neminovno dovelo do razočarenja i nedostatka tolerancije prema partneru.
Upravo zbog toga period koji posvetimo upoznavanju druge osobe je ključan za objektivno formiranje očekivanja od dugoročnog odnosa koji možemo ili ne ostaviti sa tom osobom.
I naše društvo je dio savremenog svijeta te je samim tim i korištenje tehnologije u ovu svrhu sve zastupljenije kod nas. Iz prakse uglavnom adolescenti i mlađe osobe ostvaruju prividno bliske odnose koristeći socijalne mreže, iako se često srećemo i sa korištenjem tehnologije kod bračnih partnera u svrhu flertovanja ili prevare. Kako je korištenje tehnologije sve pristutnije u našem svakodnevnom životu tako sve više ostvarujemo emotivne, prijateljske i poslovne veze koristeći se ovim načinom komunikacije.
Opasnosti iz daljine
Virtualni prostor koji kreiraju socijalne mreže putem interneta je vrlo opasan i teško predvidljiv. Imajući na umu potpuni nedostatak kontrole u sadržajima i ostvarenim kontaktima realna opasnost je da osobe koje plasiraju radikalne religijske sadržaje, seksualni predatori i naslinici mogu kreirati sliku poželjene i interesantne osobe te manipulirati mlađim, ranjivim, nesigurnim ili psihički nestablinim osobama.
Nažalost, ishodi ovakvih razmjena ukoliko dođu do ostarivanja realnog kontakta mogu biti vrlo opasni za osobu, sa ponekad fatalnim ishodima. Interenet je u većini slučajeva oslobođen cenzurisanja toksičnog sadržaja ili selekcije osoba sa kojima stupamo u kontakt.
Samim tim opasnost za upoznavanje neželjene osobe se značajno uvećava.
Jako ja važno poznavati osobu u realnim situacijama. Imati prilike vidjeti ih kako se ponašaju u svom okruženju, na odmoru, tokom stresne situacije da bi mogli procjeniti da li je ta osoba dobra za nas ili ne.
Naše bake i nane su imale uvijek važno pitanje pri upoznavanju potencijalnog partnera: “ Iz koje je familije?” Ovo često zanemareno pitanje u sebi nosi odgovor na uvijerenja koje budući partner nosi iz porodice porijekla, vijednosti koje su mu važne, odnos prema braku, kulturi, religiji, novcu i mnoge druge teme. Mi kao ljudska bića imamo urođene instinkte koji nas upozoravaju kada nešto što doživimo ili vidimo nije dobro za nas, a to se dešava u realnom svijetu kroz posmatranje.
Upoznavanje putem interneta ne poznaje porodicu, socijalno okruženje ili porijeklo. Mi sami kreiramo onu sliku koju želimo i za koju mislimo da će privući drugu osobu nama. I u tom leži prava zamka prevare.
Može li romantična ljubav biti samo virtualna?
Virtualna ljubav je po definiciji virtualna. Emocije koje ljudi mogu doživjeti po intenzitetu mogu imati kvalitet za osobu koja ih osjeća. Iz prakse neke od doživljenih veza se prerastu. U slučaju adolescenata to mogu biti veze koje su fizički dosta udaljene i one nakon inicijalnog perioda visokih emocija gube na kvalitetu i intenzitetu. Obično ove veze kratko traju i ne ostaju u sjećanju osobe kao prava veza. Da bi se emotivno povezali i učvrstili odnos fizička bliskost je neophodna. Naša čula mirisa , okusa (kroz poljubac), dodira i zvuka su ključna za instinktivno povezivnanje sa osobom koja nam se dopada. Kroz fizičku bliskost i kontakt dobijamo potvrdu da je ta osoba dobra za nas ili ne. Ovo se odnosi i na doživljaj da li možemo imati zdrave potomke radi očuvanja vrste. Odnos dvoje ljudi preko interneta bez fizičkog kontakta, samim tim ostaje u domeni virtualnog odnosa.
